Sva engleska vremena = All English Tenses

1) RAZLIKA “PRESENT SIMPLE/PRESENT CONTINUOUS”

1) “Present Simple” upotrebljavamo kad govorimo o stalnim navikama, rutinama i općim istinama.

• I play the guitar. (Sviram gitaru. – ovdje je sviranje klavira nešto što govornik stalno radi, njegova rutina, navika, stalno događanje)

2) “Present Continuous” upotrebljavamo kad govorimo o radnjama, koja se događaju u sadašnjosti, ali će završiti ili kada govorimo o fiksnim dogovorima za bližu budućnost.

• I am playing the guitar. ((Trenutno) Sviram gitaru. – ovdje se sviranje gitare odvija za vrijeme govorenja, to je privremena radnja)

2) RAZLIKA “PAST SIMPLE/PAST CONTINUOUS”

1) “Past Simple” izražava kratku prošlu svršenu radnju:

• Lucy wrote an application. = Lucy je napisala prijavu.

2) “Past Continuous” izražava nesvršenu radnju koja traje.

• Lucy was writing an application yesterday morning. = Lucy je pisala prijavu jučer ujutro.

3) RAZLIKA “PRESENT PERFECT SIMPLE/PRESENT PERFECT CONTINUOUS”

1) “Present Perfect Simple” više stavlja naglasak na rezultat, a “Present Perfect Continuous” na osobu koja je vršila radnju i na trajanje radnje:

• Have you seen the London Bridge yet? = Jeste li već vidjeli Londonski most?
• How long has she been waiting here? = Koliko dugo već čekate ovdje?

2) “Present Perfect Simple” se upotrebljava za prekinutu radnju, a “Present Perfect Continuous” za neprekinutu radnju:

• Lucy has travelled by train six times. = Lucy je putovala vlakom već šest puta.
• Lucy has been travelling by train for more than two hours. = Lucy putuje vlakom već više od dva sata.

4) RAZLIKA “PAST SIMPLE/PRESENT PERFECT SIMPLE”

Glavna razlika između ovih vremena je da se radnja u “Present Perfect Simple” dogodila nedavno, a nas ne zanima kada i ima posljedicu u sadašnjosti dok je radnja u vremenu “Past Simple” završila u prošlosti i nema veze sa sadašnjošću.

• I have written an article. = Napisala sam članak. (Do sad sam napisala jedan, a jer sam još živa možda ću i još koji.)
• Shakespeare wrote a lot of plays. = Shakespeare je napisao mnogo drama. (Shakespeare više nije živ, ne može više pisati.)
• I lived in Rijeka. = Živjela sam u Rijeci. (Sada više ne živim u Rijeci, radnja je završena.)
• I have lived in Rijeka for 5 years. = U Rijeci živim već pet godina. (Radnja je započela u prošlosti in još uvijek traje.)
• Did they receive the newspaper this morning. = Jesu li jutros dobili novine? (Jutro je već prošlo pa ih više nije moguće dobiti ujutro.)
• Have they received the newspaper this morning. = Jesu li jutros dobili novine? (Jutro još traje, može ih još dobiti.)

5) RAZLIKE IZMEĐU “PAST PERFECT SIMPLE” I “PAST PERFECT CONTINUOUS”

Oba se vremena odnose na radnje, koje su se dogodile prije neke vremenske točke u prošlosti, odnosno prije neke druge radnje u prošlosti. Razlika je u tome da je radnja u “Past Perfect Simple” bila dovršena, dok u vremenu “Past Perfect Continuous” bila nedovršena i još je trajala.

• I had written the review before I went out. = Napisao sam recenziju prije nego što sam izašao. (- recenzija je dovršena)
• I had been writing the review before I went out. = Pisao sam recenziju prije nego što sam izašao. (– vrijeme govori da radnja nije bila dovršena; recenziju nisam napisao do kraja)

6) RAZLIKA UPOTREBE VREMENA “PRESENT SIMPLE/PRESENT CONTINUOUS/FUTURE SIMPLE/GOING TO FUTURE” ZA BUDUĆNOST

1) “Present Simple” se odnosi na budućnost, kad se govori o rasporedima/priredbama/voznim redovima:

• His lectures begin at five. (Njegova predavanja počinju u pet.)
• The plane leaves at 4.30. (Zrakoplov polijeće u 4.30.)
• The concert begins at three. (Koncert počinje u tri.)

2) “Present Continuous” koristimo s priložnom oznakom, koja se odnosi na budućnost za izražavanje bliže budućnosti, za koju smo se već prije dogovorili (često za sastanke):

• I am meeting our new CEO next week. (Našega novog izvršnog direktora upoznajem sljedeći tjedan.)
• The Smiths are coming on Tuesday. (Smithovi dolaze u ponedjeljak.)

3) “Will-future” koristimo za budućnost, kad govorimo o radnjama za koje se odlučujemo spontano, u trenutku govorenja. To vrijeme koristimo i za obećanja, molbe, predviđanja, ponude:

• Don’t get up. I will close the door. (Nemoj ustajati. Ja ću zatvoriti vrata.)
• I will write the review instead of you. (Napisat ću izvješće umjesto tebe.)
• It will snow tomorrow. (Sutra će sniježiti.)

4) “Going to-future” koristimo za unaprijed isplanirane radnje ili za predviđanja temeljenja na iskustvu:

• Lucy is going to dance at the party. (Lucy namjerava/će plesati na zabavi.)
• Be more cautious with these high heels! You are going to fall! (Budi opreznija s tim visokim petama! Past ćeš!)

7) RAZLIKE IZMEĐU “FUTURE CONTINUOUS”, “FUTURE PERFECT SIMPLE” I “FUTURE PERFECT CONTINUOUS”

“Future Continuous” naglašava neprekinutu radnju, dok “Future Perfect Continuous” naglašava duže trajanje nečeg pred nečim u budućnosti. “Future Perfect” samo govori da će nešto biti dovršeno prije neke vremenske točke u budućnosti.

• I will be writing the review at noon. (U podne ću pisati recenziju. – bit ću usred pisanja)
• I will have written the review by noon. (U podne ću napisati recenziju. – dovršit ću ga)
• I will have been writing the review for three hours by noon. (Do podneva ću već tri sata pisati recenziju. – želim naglasiti da sam počela prije podneva i da je radnja neprekidno trajala, te će se možda nastaviti iza podneva)